Gledati SVAKU utakmicu Svjetskog prvenstva 2026. uživo koštalo bi bogatstvo… a nije ni posve moguće

Pratiti Svjetsko prvenstvo 2026. uživo zvuči kao apsolutna fantazija za svakog pravog navijača, ali kada se ta ideja spusti u stvarnost, pojavljuje se prvi šok: gledati sve 104 utakmice uživo nije uobičajen plan, a sa standardnim ulaznicama to nije čak ni posve izvedivo. FIFA je postavila ograničenje na kupnju jedne ulaznice po osobi dnevno tijekom turnira, a službeni raspored raspoređuje 104 utakmice na grupnu fazu, šesnaestinu finala, osminu finala, četvrtfinale, polufinale, utakmicu za treće mjesto i finale kroz 34 dana s utakmicama između 11. lipnja i 19. srpnja, na 16 stadiona raspoređenih u SAD-u, Meksiku i Kanadi. Drugim riječima: čak i da putujete kao ludi i pogodite sve moguće kombinacije, praktični maksimum za jednu osobu sa standardnim sustavom ulaznica nije 104, nego 34 utakmice.

I to je tek prva prepreka. Druga je geografska. Ovaj se Mundijal ne igra u jednoj kompaktnoj zemlji, već u tri države i 16 gradova: od Vancouvera i Seattlea do Miamija, preko Mexico Cityja, Toronta, Dallasa, New Yorka/New Jerseyja ili Los Angelesa. Drugim riječima, nije dovoljno samo “otići na Svjetsko prvenstvo” – potrebno je organizirati logistiku na razini cijelog kontinenta. Čak i relativno uobičajene rute unutar turnira pokazuju veličinu problema. Danas se još uvijek mogu pronaći jeftini letovi poput onog na relaciji New York – Dallas od 44 dolara ili Los Angeles – Seattle od 28 dolara, ali druga presjedanja koja su znatno neudobnija za praćenje turnirske križaljke, poput rute Mexico City – Vancouver, kreću se od oko 529 dolara, dok Toronto – Miami iznosi oko 106 dolara. Osim toga, opći pritisak na zrakoplovno tržište raste: mediji poput The Washington Posta upozorili su u ožujku na nagli porast cijena zrakoplovnih karata zbog poskupljenja goriva.

Cijena ulaznica: od „mogao bih probati“ do potpunog apsurda

Kada su u pitanju ulaznice, Svjetsko prvenstvo 2026. već je postalo najagresivnije u povijesti za džep prosječnog navijača. FIFA je potvrdila novu početnu cijenu od 60 dolara za 104 utakmice, a cjenici koje objavljuju specijalizirani mediji smještaju službene miminume u početnoj općoj prodaji na oko 60 dolara za grupnu fazu, 105 za šesnaestinu finala, 170 za osminu finala, 275 za četvrtfinale, 420 za polufinale i 2030 dolara za finale, a sve to unutar sustava dinamičkih cijena. Problem je u tome što su ti minimumi više teoretski nego stvarni na utakmicama s najvećom potražnjom, a posebno u finalu: baš ovog tjedna objavljeno je da je najskuplja standardna ulaznica za finale dosegnula nevjerojatnih 10.990 dolara, uz oštra poskupljenja i u nižim kategorijama.

Taj izračun dobije se zbrajanjem 17 dana grupne faze, 6 dana šesnaestine finala, 4 dana osmine finala, 3 dana četvrtfinala, 2 dana polufinala, utakmice za treće mjesto i finala po minimalnoj poznatoj cijeni za svaku fazu. Na papiru to zvuči relativno „izvedivo“, ali u praksi je izuzetno optimistično: pretpostavlja da navijač svaki dan dobije najjeftiniju ulaznicu, uključujući i finale, što je malo vjerojatno na tržištu s rekordnom potražnjom, dinamičkim cijenama i službenom preprodajom s provizijom. Zato se, u realnijem scenariju, budžet za ulaznice za kompletno praćenje kroz 34 dana kreće između 8000 i 15.000 dolara, a može skočiti i znatno više ako završite na platformama za preprodaju ili želite osigurati dobro mjesto za polufinale i finale.

Noćenje tijekom Svjetskog prvenstva bit će gotovo jednako skupo kao i ulazak na stadion

Treća velika stavka je smještaj, i tu proračun počinje postajati doista ozbiljan. GOAL je krajem ožujka upozorio da cijene hotela u gradovima domaćinima Svjetskog prvenstva mogu skočiti i do 300% u usporedbi s uobičajenim terminima. Primjeri su prilično slikoviti: u Atlanti su se opcije na udaljenosti manjoj od 10 km od stadiona već nudile po cijeni između 490 i 2070 dolara po noćenju; u Los Angelesu između 503 i 1593 dolara; u Miamiju između 610 i 2597 dolara; u Torontu između 752 i 1623 kanadska dolara; a u Mexico Cityju između 939 i 6504 meksička pesosa na udaljenosti manjoj od 10 km od stadiona. To nisu luksuzne i ekskluzivne cijene, već stvarne tržišne reference u jeku odbrojavanja do turnira.

S tim podacima u rukama, razuman izračun za navijača koji želi provesti cijeli turnir izvan kuće ne može se raditi s mentalnim sklopom vikend-izleta. Putovanje od 34 dana u praksi podrazumijeva između 35 i 40 noćenja u hotelima, jer postoje dani bez utakmica, kao i vrijeme potrebno za putovanja i promjene gradova.

Kao vanjska referenca, Roadtrips prodaje trodnevne pakete aranžmana po želji (“custom getaway”) za bilo koji grad od 3135 dolara po osobi, bez uključenih ulaznica, što daje vrlo jasnu sliku o tome koliko brzo troškovi rastu kada se cijelom iskustvu pristupi profesionalnije.

Hrana, prijevoz i preživljavanje 39 dana izvan kuće također koštaju

Zatim dolazimo do onih manje glamuroznih, ali potpuno neizbježnih troškova: hrana, lokalni prijevoz unutar gradova, odlazak i povratak sa stadiona, plaćanje prtljage, eSIM kartice, pranje rublja i sitni dodatni troškovi na tako dugoj ruti.

Tome treba pribrojiti i putovanja na duge relacije. Iako nije potrebno letjeti svaki dan, ambiciozno praćenje turnira tjera vas da povežete popriličan broj putovanja između SAD-a, Meksika i Kanade. Vrlo intenzivan, ali još uvijek razuman plan mogao bi zahtijevati 10 do 15 letova ili velikih putovanja. S trenutačnim stvarnim primjerima s tržišta koji se kreću od nekoliko desetaka dolara za kratke domaće linije do više od 500 dolara za duge prekogranične letove, budžet za međugradski prijevoz lako se penje na iznos između 2500 i 6000 dolara, a može biti i viši ako vas raspored prisili na kasnu kupnju ili davanje prednosti izravnim letovima. Čak ni sam dolazak iz Europe nije zanemariv: na Skyscanneru se trenutačno mogu naći povratne karte iz Madrida za Mexico City od oko 552 funte, American Airlines nudi lipanjske povratne karte za New York od 557 eura, dok Google Flights prikazuje letove Madrid – Mexico City od 1081 dolara za određene izravne kombinacije.

Dakle, koliko doista košta „gledati cijelo Svjetsko prvenstvo“?

Kada se sve zbroji, glavna vijest nije samo da je gledanje svih 104 utakmice nerealno za jednu osobu sa standardnim ulaznicama; prava je vijest da samo pokušaj proživljavanja cijelog Svjetskog prvenstva, iz dana u dan, u ritmu od jedne utakmice po danu, zahtijeva astronomski proračun.

Zaključak je prilično jednostavan: „gledati cijelo Svjetsko prvenstvo 2026.“ nije obično putovanje; to je gotovo poduzetnički projekt. Za prosječnog navijača najrazumniji plan i dalje će biti odabir jednog grada domaćina, jedne reprezentacije ili jedne određene faze turnira. Jer, iako će Svjetsko prvenstvo 2026. biti golemo, ono je ujedno na dobrom putu da postane jedno od najskupljih u povijesti za svakoga tko ga želi pratiti s tribina svaki dan. I tu leži stvarni naslov: najveći turnir svih vremena za mnoge će biti i – najmanje dostupan.